🇭🇷 Sadržaj (hrvatski)
Na prvi se pogled predmet C-181/23 Europska komisija protiv Republike Malte čini kao slučaj o stjecanju nacionalnog državljanstva u kontekstu prava EU-a što on nedvojbeno i jest. Jedini tužbeni zahtjev koji je iznijela Europska komisija odnosi se na kršenje odredbi o građanstvu EU-a. Naime, Komisija je u postupku tvrdila da je Malta uvođenjem „sheme investicijskog državljanstva” u kojoj se malteško i automatski, kako je i reklamirano, građanstvo EU-a moglo steći uz značajnu financijsku naknadu, propustila ispuniti svoje obveze prema pravu Europske unije. Ovaj članak tumači članak 2. Ugovora o Europskoj uniji na način koje nadilazi pitanje njegove primjene u konkretnom predmetu i sugerira da je presuda u predmetu C-181/23 Europska komisija protiv Republike Malte, ako ništa drugo, barem implicitno, utemeljena na vrijednostima EU-a, posebno, ali ne isključivo, na solidarnosti.
Pozivajući se na Aristotelov koncept akcidencije, to jest svojstava koja mogu biti prisutna ili odsutna bez promjene supstancije (biti), autor predlaže interpretaciju vrijednosti navedenih u prvoj rečenici članka 2. Ugovora o Europskoj uniji u svjetlu supstancije (biti) navedene u drugoj rečenici članka 2. Ugovora o Europskoj uniji. Na taj način vrijednosti iz druge rečenice određuju značenje vrijednosti iz prve rečenice.
Takav pristup zahtijeva određeni osnovni konsenzus o suštini značenja druge rečenice članka 2. koju je, u najmanju ruku, moguće definirati u negativnom smislu, to jest kao odsutnost autoritarizma, netolerancije, nepravde, sebičnosti i diskriminacije.